O meni
Volim plavu boju i akustične obrade pesama. Lepršave haljine. Šum talasa. Čistu posteljinu. Kapi kiše. Nisam fan boranije ni ljudi koji boraniju zovu buranija. Ogovaranja. Nepristojnosti. Vrućine. Vrata koja se zaglavljuju.
Znam da oči mogu da se smeju i da prava osoba nikada ne prestaje da voli. Da prozori služe da bi ljubav živela. Mislim da su stvari u životu sive i da se terase ukrašavaju jer je romantičnoj priči potreban pristojan pejzaž.
недеља, 17. јануар 2016.
понедељак, 4. јануар 2016.
Čudesna oluja
Žaklina Žorž je živa vatra. Njeni italijanski
preci dospeli su brodolomom na područje Balkana gde je Federiko Žorž
upoznao mladu špansku igračicu. Žaklini u očima gori nezaustavljivi plamen strasti,
dok besno razbija porcelanske tanjire. Urla: „On će meni da kaže kad smo
završili! Ma, ja krojim krajeve svake priče u ovom univerzumu, proklet da je!“ Hoda
zavodljivo i odlučno, kao da gazi po dušama onih koji su joj naneli zlo dok mekim
kukovima pomera razum sveta. Njena je tajna veština tinjajuća nervoza koja preti
da pokori sve pred sobom.
Пријавите се на:
Постови (Atom)