O meni

Volim plavu boju i akustične obrade pesama. Lepršave haljine. Šum talasa. Čistu posteljinu. Kapi kiše. Nisam fan boranije ni ljudi koji boraniju zovu buranija. Ogovaranja. Nepristojnosti. Vrućine. Vrata koja se zaglavljuju.

Znam da oči mogu da se smeju i da prava osoba nikada ne prestaje da voli. Da prozori služe da bi ljubav živela. Mislim da su stvari u životu sive i da se terase ukrašavaju jer je romantičnoj priči potreban pristojan pejzaž.

петак, 7. април 2017.

Jutro boje modrog kolena


Zašto si takva jutros?
Daleka i čežnjiva.
Skrivena i odlazeća.
Vučeš bosa stopala
po hladnim pločicama
i mrziš me.
Brinem da se ne razboliš.
Znaš da se razboliš
za tili čas.

Ideš li ti to od mene?
Hoćeš li se vratiti?
Želiš li da se vratiš?
Želiš li da mi se vratiš?
Da li da te čekam?
Čekam te.    

 Mračni jecaj ulice.
Tamni pramen ti golica nos,
a ja samo blenem,
kao neki blesan.
Blesan.
Ko uopšte više govori tako?
Čoveče, saberi se.
To mi ti radiš.
Ti me zbunjuješ.
Izluđuješ me, ej.

Zar ti stvarno nisi htela?
Jer ja sam sa tobom sve hteo.
Kako ne razumeš?
Ti si moj srećan kraj. 

Нема коментара:

Постави коментар