Nedostaješ mi.
Osećam kako bih vadila sopstvene delove tela i
kotrljala ih ulicom u zamenu za tvoj dodir. Ježim se na pomisao koliko te
volim.
Vezem život lažima jer ne mogu podneti da drugi
vide koliko te ima u meni, pa te prećutkujem svaki put kada pomenu tvoje ime.
I sada je hiljadita noć u kojoj nas grčevito
držim dok gledam kroz prozor i tragam za svojom zvezdom. Znaš kako sam noćima
umela da tražim zvezde, znaš koliko volim da vidim nebo… Volim da mislim da i dalje
znaš i da nisi prodao sve naše tajne.
Posle
ću nas sanjati, pa ću ustajati očima punim tebe. Stalno mi fališ. Jedan minut koji sam sa tobom provela, da se
ponovo vratim, ne bih menjala za hiljadu tuđih.
P. S. Oprosti mi ako te izgubim.
Нема коментара:
Постави коментар