O meni

Volim plavu boju i akustične obrade pesama. Lepršave haljine. Šum talasa. Čistu posteljinu. Kapi kiše. Nisam fan boranije ni ljudi koji boraniju zovu buranija. Ogovaranja. Nepristojnosti. Vrućine. Vrata koja se zaglavljuju.

Znam da oči mogu da se smeju i da prava osoba nikada ne prestaje da voli. Da prozori služe da bi ljubav živela. Mislim da su stvari u životu sive i da se terase ukrašavaju jer je romantičnoj priči potreban pristojan pejzaž.

среда, 24. мај 2017.

Krvavo pismo

 

Dragi ti,

Pišem ti pismo jer je sećanje na tebe postalo previše bolno. Istina je da bih volela da si pored mene.

U svakom si mome dahu, u svakome uzdahu. Postala sam slepa za sve oko sebe i potpuno nečujno tumaram ovim hodnicima užasa. Tako bih jedino mogla opisati ovaj život u kojem tebe nema. Sav si moj, a nemam te.

Čini se da samo krici strave udaraju o zidove mojih ušnih školjki kada te ugledam. Sve drugo u mom životu bledi jer ti si za mene čovek koji je mera svih stvari.

Ti si pesma. Ti si inspiracija. Ti si sve što vredi.

Sve sam manje vešta u skrivanju čežnje koja mi čupa rebra. Tvoje oči me stežu oko vrata (ni ne znaš) i zaustavljaju mi dah.

Nedostaješ. Ludo nedostaješ, a jasno je da mi nikada više nećeš pripadati. Ućutkujem misli koje mi se vrzmaju po ćoškovima uma jer iz njih razaznajem samo da ostajem sama. Napuštena. Bez ikoga. Bez tebe.

Stravično mi nedostaješ i ne znam šta da radim sa tim osećanjem. Ne marim ako misliš da je nedostajanje dosadno i da sam patetična jer ga pominjem.

Nedostajanje nije dosadno. Ono je najokrutnija igračka u svetu ljubavi. Ono je sastojak koji čorbu čini otrovnom. Možda je nedostajanje nešto najlepše što bi neko može da oseća o tebi. Recitacija svih neostvarenih dodira.

Ne znam kako da se izborim sa ovim činom u kome sam se našla i to je jedini razlog zbog kojeg ti pišem. Ne očekujem ništa jer ti više nisi moj. Ne očekujem pomoć jer bih radije prerazala svoje vratne žile nego molila za pomoć.

Samo, eto, mislim da će mi biti lakše. Ako i ne bude, znaću da sam pokušala i da moram da tražim dalje, da letim više, da tonem dublje, da nestajem brže. Sve ću učiniti kako bih sebi obezbedila srećan kraj.

Nedostaješ mi, ali volim da verujem da će to proći. O tome mislim pred spavanje. Mislim o tebi, a onda me otkucaji crkvenog sata podsete na to da je tri sata iza ponoći i da moram da spavam. Sa osmejkom na licu promrmljam u jastuk da ćeš me sigurno proći i da valja izdržati svega nekoliko noći razarajuće čežnje za tobom. Krene odbrojavanje.

Imam četiri noći da te zaboravim.


Tvoja ja

Нема коментара:

Постави коментар