O meni

Volim plavu boju i akustične obrade pesama. Lepršave haljine. Šum talasa. Čistu posteljinu. Kapi kiše. Nisam fan boranije ni ljudi koji boraniju zovu buranija. Ogovaranja. Nepristojnosti. Vrućine. Vrata koja se zaglavljuju.

Znam da oči mogu da se smeju i da prava osoba nikada ne prestaje da voli. Da prozori služe da bi ljubav živela. Mislim da su stvari u životu sive i da se terase ukrašavaju jer je romantičnoj priči potreban pristojan pejzaž.

недеља, 20. март 2016.

Slomljeni talas


Sve su one bile vešte, to je istina. Uvijale bi se pod svetlošću zvezda i izvodile najčudesnije pokrete. Palile su nebo i dirigovale talasima. Ona je jedina plesala malu noćnu muziku. Jedino ona bi, iskasapljena i slomljena, uvezala u klupko svoje tuge i odigrala mračnu čaroliju. Zato je i otišla, a da nije rekla ni reč. Ja sam sve to znao i usudio se da je volim. I kako bih sad bilo koga, do samog sebe, mogao kriviti što je nemam? 

2 коментара: