O meni

Volim plavu boju i akustične obrade pesama. Lepršave haljine. Šum talasa. Čistu posteljinu. Kapi kiše. Nisam fan boranije ni ljudi koji boraniju zovu buranija. Ogovaranja. Nepristojnosti. Vrućine. Vrata koja se zaglavljuju.

Znam da oči mogu da se smeju i da prava osoba nikada ne prestaje da voli. Da prozori služe da bi ljubav živela. Mislim da su stvari u životu sive i da se terase ukrašavaju jer je romantičnoj priči potreban pristojan pejzaž.

недеља, 9. октобар 2016.

Oktobarsko veče boje patlidžana


Meni se večeras živi.
Meni se gori do kraja.
Meni se sada ljubi.
Grli mi se i gine.

Pa, budi moj!
Budi moj, makar malo.
Samo ove noći.
(Jer sutra lako nestaje.)

Meni se sada voli.

Sada živi.
Sada umire.

Meni se pleše pod sjajem hiljadu zvezda.
Gori mi se u večni plamen.
Tka mi se nebo na tvome dlanu.

Čuješ li me?
Voli nas jer nas nikada više nigde nećeš naći.
Voli nas jer kraj se bliži;
Više me nikada, baš nikada, nećeš taći.

Нема коментара:

Постави коментар