O meni

Volim plavu boju i akustične obrade pesama. Lepršave haljine. Šum talasa. Čistu posteljinu. Kapi kiše. Nisam fan boranije ni ljudi koji boraniju zovu buranija. Ogovaranja. Nepristojnosti. Vrućine. Vrata koja se zaglavljuju.

Znam da oči mogu da se smeju i da prava osoba nikada ne prestaje da voli. Da prozori služe da bi ljubav živela. Mislim da su stvari u životu sive i da se terase ukrašavaju jer je romantičnoj priči potreban pristojan pejzaž.

среда, 20. јул 2016.

Smaragdni isečak


Imala sam četrnaest godina kada sam se zaljubila u dečaka koji uzima stvari bez pitanja. Neustrašiv i zamišljen, ličio mi je na odlomljeni komadić nekog carstva. Nosio bi šareni šešir u vreme kada niko ne bi nosio šareni šešir i voleo ljude kojih bi se komšiluk grozio. Bio je poput snažnog vulkana, nimalo uplašen zloćudne stvarnosti i običnih patnji. Jezivo privlačan i bolno suvišan. Zanimljivo, više ne pamtim njegov glas, ali znam da je maleni ožiljak na njegovoj bradi formirao kosi trougao. Rekao je da želi samo mene.

Imala sam petnaest godina kada sam se zaljubila u dečaka koji lomi svetove. Imao je oči boje lešnika i najlepši osmeh koji sam ikada videla. Bio je jesenje popodne, a ja bih uvek bila letnja noć i nekako bi nam se snovi zamrsili. Rebra bi nam se preplela po vetru, a on bi me uhvatio za ruku, ne dozvoljavajući da se otrgnem. Nosio je crnu jaknu i sumorne misli, a mirisao na poročno podzemlje. Glasom bi zapalio šume i ostavio ih da gore. Govorio je da sam sve što vredi u njegovom životu i da nikada neće prestati da me voli.

Imala sam sedamnaest godina kada sam se zaljubila u dečaka koji je hteo da me popravi. Mirisao je na sparno popodne i okove. Govorio je da ne želi da mi tepa jer ja ne volim tepanje, a istina je da nije znao ništa o tome šta ja volim. Bio je srdačan i topao. Bio je sve što bi neko nečiji trebao da bude. Nije prošlo više od tri meseca, a ja nisam mogla da ga gledam očima. Smetao mi je njegov dodir, njegov glas, njegov dah. (Rekao je da me neće gušiti.) 

Imala sam dvadeset godina kada sam se zaljubila u dečaka koji me je želeo takvu kakva jesam. Mirisao je na raj i na plažu. Bio je topli prolećni dan, lizanje sladoleda i drugi žeton za panoramu. Duga šetnja po šumi i prijatno veče pokraj reke. Imao je glas koji bi me podsetio na mrku zemlju natopljenu hladnom vodom i podjednako tamne oči. Bio je kofa ledene vode koja se sliva niz kožu po vrelom danu. Zastrašujuće jednostavan, a opet naočit, podigao bi kule na mestima gde sam se (u)rušila. Rekao je da bi zauvek mogao da me gleda. 

Нема коментара:

Постави коментар