O meni

Volim plavu boju i akustične obrade pesama. Lepršave haljine. Šum talasa. Čistu posteljinu. Kapi kiše. Nisam fan boranije ni ljudi koji boraniju zovu buranija. Ogovaranja. Nepristojnosti. Vrućine. Vrata koja se zaglavljuju.

Znam da oči mogu da se smeju i da prava osoba nikada ne prestaje da voli. Da prozori služe da bi ljubav živela. Mislim da su stvari u životu sive i da se terase ukrašavaju jer je romantičnoj priči potreban pristojan pejzaž.

уторак, 17. јануар 2017.

Čokoladno nebo


Kad porastem,
biću nebo.
Razliću se u meki san
i čučaću ti na ramenu.

Pretvoriću suze u smeh,
oslikati tvoj prokleti greh
i sazidati malu tvrđavu.

Kad porastem,
pretvoriću se u oblak.
Prodaću izgubljena sećanja
i kikotom ugasiti mrak.

Za neotpakovani kusur,
kupiću nam neokrnjenu ljubav. 
Jednu ljubav za poneti u beskraj 
i jednu pištaljku za buđenje iz sna.

Нема коментара:

Постави коментар