O meni

Volim plavu boju i akustične obrade pesama. Lepršave haljine. Šum talasa. Čistu posteljinu. Kapi kiše. Nisam fan boranije ni ljudi koji boraniju zovu buranija. Ogovaranja. Nepristojnosti. Vrućine. Vrata koja se zaglavljuju.

Znam da oči mogu da se smeju i da prava osoba nikada ne prestaje da voli. Da prozori služe da bi ljubav živela. Mislim da su stvari u životu sive i da se terase ukrašavaju jer je romantičnoj priči potreban pristojan pejzaž.

субота, 18. јун 2016.

Kapkejkovi ne lete


Ah,
kakva gnusna laž!

Ne možeš naći
šećerno nebo
upakovano u foliju moći,
govore.

Suludo je očekivati da
čudo ima oblik.

Govore,
nema šljokice
odevene u platno
i nema tajne u ruhu istine.
(Sve je to ovaj novi svet...)

Kapkejkovi ne lete
i devojčice se više ne smeju
i nema stvarne lepote.
I čarolija ne pleše.
Nikada nije ni čula muziku. 

Ma, kakve izmišljotine...
Ja sam video
svetlucavi osmeh
i okusio parče neba.
Ja sam kraj nje
odigrao tango beskraja
i umro u novom jutru.

Kako možeš da kažeš
da kapkejk n(ij)e proleće
kad sam ga lepo video?

Video sam je. 

Нема коментара:

Постави коментар