O meni

Volim plavu boju i akustične obrade pesama. Lepršave haljine. Šum talasa. Čistu posteljinu. Kapi kiše. Nisam fan boranije ni ljudi koji boraniju zovu buranija. Ogovaranja. Nepristojnosti. Vrućine. Vrata koja se zaglavljuju.

Znam da oči mogu da se smeju i da prava osoba nikada ne prestaje da voli. Da prozori služe da bi ljubav živela. Mislim da su stvari u životu sive i da se terase ukrašavaju jer je romantičnoj priči potreban pristojan pejzaž.

уторак, 28. јун 2016.

Zvezdani buć


Bila jednom jedna devojčica po imenu Lara. Volela je dečaka koji se zvao Lari. I Lari je voleo nju. Svi bi prevrtali očima kada čuju njihova imena jer čija su još imena sad pa tako ista i šta sad pa to znači, da li svi treba da imamo ista imena da bismo našli ljubav ili je neko od njih promenio ime fore radi ili šta se već događa...

Lara je bila lepa i stalno se smeškala. Lari je imao oči boje nežnih lešnika i uvek bi se glupirao. Lara je pričala sa ribicama i treptala zvezde. Lari je bio očaran.

Jednog dana, Lari je pomislio da može da nađe neku bolju od Lare i rekao joj je da ne mogu da nastave dalje. Lara je bila slomljena. Slomljena, ali rešena da preživi. Ubrzo, Lari bi se opijao, ljubio neke lepotice koje liče na Laru, ali uvek bi – tik pred svitanje – u snu čuo njen kikot. Lari je i dalje voli. Šta Lara ima od toga? Lari je lažljivi gad. Ne budi kao Lari. (Neće te zauvek čekati. Zašto bi?

Нема коментара:

Постави коментар